Biseri

1.Vrste bisera

Slatkovodni biseri

Slatkovodni biseri dolaze iz dagnji koje se uglavnom uzgajaju u Kini. Uzgojeni u slatkoj vodi jezera, ribnjaka ili rijeka.

Pomno razraden proces omogucuje ubiranje više bisera iz jedne školjke.
Najcešce su okrugli do ovalni, te oblika riže do baroka, ali mogu biti najrazlicitijih oblika.
Dolaze u razlicitim pastelnim nijansama bijele, crne, roze, breskve, lavande, šljive, ljubicaste i tangerine, ovisno o vrsti školjke. Obicno su velicine 2 do 16 mm, najcešce 7-8 mm.

Morski – Akoya

Akoya biseri su klasicni bijeli biseri te imaju najjaci sjaj medu uzgojenim biserima.
To je najpopularniji tip bisera. Uzgajaju se u morskim školjkašima Japana i Kine. Poznati su po svojem sjaju i ljepoti.
Tipicni Akoya biseri su velicine od 5 mm do 11 mm, od cega su oni 10-11 mm vrlo rijetki. Najuobicajenija je velicina izmedu 7 i 7,5 mm, a takoder je i najisplativija, kako postaju mnogo skuplji iznad 8 mm. Spektar boja Akoya bisera seže od krem, bijele, roze i zlatne, sve do sivo-plave, dok im je ton najcešce rozi, krem ili porculanski.

Akoya biseri

Akoya biseri

Južnomorski biseri

Južnomorski biseri dolaze iz bijelih vrsta pinctada maxima kamenica. Kako su i školjke vece nego one koje stvaraju Akoya i slatkovodne bisere, tako su i Južnomorski biseri veci. Primarna uzgajališta ovih bisera nalaze se u sjevernim vodama Australije, jugoistocnoj Aziji i Mianmaru, Filipinima i Indoneziji.
Biser su bijeli/krem, zlatni ili crni sa tonovima srebrne i zlatne. Izuzetno su veliki, glatki i okrugli, u prosjeku izmedu 11 i 13 mm, ali mogu doseci i do 20 mm.
Ovo su ujedno i najskuplji biseri na tržištu, zbog njihove rijetkosti i debele ovojnice.

Morski – Tahiti

Tahicanski biseri potjecu iz toplih voda Južnih mora i uzgajaju se u velikim crnim kamenicama. Crni tahicanski biseri su tamni i veliki, uglavnom 9-16 mm. Vrlo su jedinstveni i skupi zbog kompliciranog uzgoja.
Prirodna crna boja dolazi iz crnih sorti pinctada maxima kamenica, koje mogu narasti do 20 cm i više te proizvodi vrlo velike bisere. Vulkanski atoli Tahitija sa svojom mješavinom mora bogatog nutrientima i toplim lagunama, stvaraju idealno mjesto za kamenice. Samo se ovdje može naci tahicanski biser. Iako se tradicionalno nazivaju crnima, mogu biti raznih boja, od metalno sive do boje grafita sa sivim, srebrnim, zelenim, plavim ili ljubicastim tonovima.

Kako nastaju prirodni biseri

Prirodni biseri
Prirodni biser je onaj koji je nastao u školjci sam od sebe, bez ljudske intervencije. Postoje slatkovodni i morski biseri. Strano tijelo ulazi u školjku pri hranjenju ili bušenju kroz ljušturu, te ga školjka ne može izbaciti. Tada stvara vrecicu i pocinje luciti sedef oko iritanta te tako nastaje biser.

Prirodni biseri (kultivirani)
Prirodnii biser (kultiviran) je onaj koji raste u školjci (kamenici) kao posljedica ljudske intervencije. U morsku ili slatkovodnu školjku iskusan nukleator kirurškom preciznošcu usaduje zrno. Školjka takvo strano tijelo ne može izbaciti , nego stvara vrecicu i pocinje luciti sedef oko iritanta, te tako nastaje biser. Školjka se zatim lijeci i hrani sve do žetve tj. vadenja bisera.

Školjke

Školjkaši su bivalvularne morske životinje koje imaj sposobnost stvaranja bisera. Morski školjkaši su kamenice, a slatkovodni žive u kontinentalnim jezerima i nazivaju se dagnjama. Postoje razlicite vrste ovih školjkaša i svaka stvara drugaciji tip, velicinu i boju bisera.
1. Hyriopsis Cumingi – slatkovodna školjka koja raste u Kini
2. Megalonaias Nervosa – slatkovodna školjka koja raste u Sjevernoj Americi
3. Pinctada Fucata – Morska školjka koja proizvodi Japanske akoya bisere
4. Pinctada Margaratifera – morska školjka koja raste na Tahitiju
5. Pinctada Maxima – morska školjka koja raste u južnim morima
Svaka od ovih školjki proizvodi bisere koji stvaraju prelijepe ogrlice.

Nukleacija zrna
Nukleacija je veliki kirurški zahvat koji zahtjeva brzinu, preciznost i iskustvo. Ne može se prisiliti školjkaš da se otvori jer bi ga to ubilo, zato se farmeri koriste trikovima. Polako podizanje temperature ce natjerati školjku da se polako otvori te ce farmer moci umetnuti klin koji drži školjku otvorenom.

Period rasta
O školjkašima se brine kroz slijedeci period imajuci na umu da u vodi ima dovoljno nutrienata, povremeno cisteci ih i pazeci da nema predatora ni parazita. Nakon toga ce školjka proizvesti biser koji se može upotrijebiti za uzradu nakita.
Period rasta ovisi o vrsti školjke:
• slatkovodne školjke – 2-6 godina
• morske Akoja – 1-2 godine
• morske Tahiti – 2-3 godine
• Južnomorski – 2 godine

Kako razlikovati prirodne bisere od umjetnih

Postoje pravi prirodni biseri i umjetni. Kada ih kupujete, umjetne bisere možete prepoznati prema njihovom imenu: simulirani, faux, stakleni, plasticni, smolasti, umjetni, sinteticki… Kod nas najpoznatije vrste kvalitetnih umjetnih bisera su: Majorca biseri, Swarovski perle, Mallorca Pearls, Maperla i Ohridski Biseri.

Nekoliko je nacina za otkrivanje prirodnih od umjetnih bisera:
•    test destrukcije
•    X-zrake
•    test zubima
•    test na suncu
•    ostali vidljivi znakovi
•    gustoca
•    izbušene rupe
•    dodaci, kopce

TEST DESTRUKCIJE
Ako prepolovite biser, moci cete vidjeti njegovu pravu prirodu. Prirodni biseri se sastoje od mnogo slojeva ili imaju jezgru sa ovojnicom (Morski).  Umjetni imaju jezgru sa jednim ili više premaza koji se ljušte pri rezanju

X-ZRAKE
Ako doista trebate znati ukoliko su vaši biseri pravi ili ne, te da li su prirodni ili umjetni, najbolje bi bilo da platite certificiranom gemologistu ta ih pregleda x-zrakama. X-zrake ce pokazati unutrašnjost bisera.

TEST ZUBIMA
Kako bi izveli ovaj test zastružite po biseru bridom zuba (najbolje vrhom sjekutica) . Prirodni biseri se osjete kao posuti pijeskom, dok su lažni glatki. Prirodni biseri su gradeni od slojeva (poput kamena su). Sitni valovi i nepravilnosti ovojnice mogu stvoriti pjeskasti ili kvrgavi osjecaj pod zubima. S druge strane, kod umjetnih tj. sintetickih ovojnice se nanose glatko na savršeno glatke perle, takvi biseri ce stvarati gladak osjecaj.

TEST NA SUNCU
Ovo je pouzdan test. Sastoji se u tome da iznesete bisere van na sunce ili ih stavite pod jako unutarnje svijetlo. Prirodni biseri nece biti savršeno jednaki pod suncevom svjetlosti (osim jako skupih ). Moci cete vidjeti varijacije u njihovom sjaju i boji. Ako se biseri savršeno slažu u boji i tonu, najvjerojatnije su lažni.

OSTALI VIDLJIVI ZNAKOVI
Prirodni biseri mogu biti savršeni ili imati nepravilnosti, kvrge, udubine, žlijebove… Medusobno se razlikuju u velicini i obliku. Pravi biseri mogu imati koncentricne žlijebove (prstene).

GUSTOCA
Pravi biseri su teži nego plasticni, šuplji stakleni i smolasti jednakog volumena.

IZBUŠENE RUPE
Pravi biseri se buše s obje strane te se sastaju u sredini. Ako možete vidjeti spajalište, rupa ce izgledati veca izvana nego iznutra. Rupe kod prirodnih bisera su tanke tj. uske. Lažni mogu imati rupe razlicite velicine na jednoj nisci.

DODACI, KOPCE
U gotovoj ogrlici ili narukvici, prirodni biseri su cešce odvojeni cvorovima nego lažni. Prirodni biseri imaju obicno kopce i dodatke od zlata, sreba ili platine. Možete prouciti kopcu i potražiti štambilj ili ugravirane znakove.

Uzgojeni biseri su vrlo osjetljivi! Ako se dobro brinete o njima, ostat će lijepi generacijama.

PRIJE NOŠENJA BISERA:

  • stavite bisere nakon šminkanja, parfema i laka za kosu, kako navedene kemikalije ne bi došle na bisere
  • kozmetika, parfemi i lak za kosu sadrže kemikalije koje mogu oštetiti bisere

NAKON NOŠENJA BISERA:

  • obrišite bisere mekanom krpicom koja može biti vlažna ili suha. Time smanjujete skupljanje prljavštine i sprečavate da kiselina iz znoja izjede bisere.
  • možete oprati bisere u vodi ili nježnom sapunu. Nakon što ih operete, polegnite ih na navlaženu krpu i ostavite da se osuši. Nemojte ih nositi dok se potpuno ne osuše, u suprotnom ćete rastegnuti konac.
  • također ih možete obrisati mekanom krpicom i slanom vodom
  • Slijedeća metoda je da se upotrijebi kap maslinova ulja koje održava sjaj bisera. Kapni malo maslinova ulja na mekanu krpicu, utrljajte i ostavite da se osuše. Ovime smanjujete skupljanje prljavštine i sprečavate da kiselina iz znoja izjede bisere.

ŠTO VAŠI BISERI TREBAJU?

  • vlažan zrak
  • ne spremajte ih na vruće i suho mjesto
  • ne spremajte ih u sef
  • ne spremajte ih u zatvorenu plastičnu vrećicu
  • ovako ne mogu disati i ne dobivaju potrebnu vlagu

GDJE SPREMITI VAŠE BISERE?

  • u mekanu platnenu vrećicu
  • dalje od drugih oštrih predmeta koji im mogu naškoditi.

preuzeto sa: http://www.naturepearl.eu

Pogledajte filmić o Akoya biserima

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s